Vladimir Đukanović

UDARNA PESNICA: Propast

Foto: Kurir
Neka konačno neko javi zabludelim osobama koje su svoje performanse svele na Dijanu Hrku i Milorada Jaćimovića da je gotovo.

S njihovom revolucijom je završeno i sve dalje što čine na tom polju samo se njima i njihovoj političkoj opciji obija o glavu. Mada, psihološki gledano, ti ljudi sada i ne znaju šta će od sebe. Naviknuti u ovih godinu dana da su nešto bitni, da se nešto pitaju, ako ništa, a ono kada će nekom da propuste saobraćaj, bez protesta gubi se njihov smisao postojanja.

Zapravo, to je onaj soj ljudi koji taman i da se vlast promeni ponovo bi bili na ulicama jer drugačije ne umeju da egzistiraju. Njihov smisao života je u večitom buntovništvu, jer u normalnim prilikama oni ne umeju da se snađu. Oni nikada nisu radili, još manje su se trudili da nešto uče, ne znaju šta je to zaraditi, uglavnom su bez porodice, večito im nešto smeta i socijalno su neprihvaćeni. Onog momenta kada su oni konačno preuzeli rukovođenje protestima, deklarišući se da su oni glavni studentski blokaderi i pokretači pobune, tada je sve krenulo nizbrdo. Nisu mogli da shvate da je država, čak i ona koja ima apsolutni trulež u sistemu, ipak neki sistem koji, ako hoće, može da te silom uguši ili da te iscrpljuje dok s vremenom ne postaneš totalno nebitan i dok ne počneš da se gadiš ljudima. U konkretnoj situaciji dotične drugarice i drugovi anarhisti počeli su da se gade narodu i kako vreme odmiče, zaista će se ispuniti Vučićeva najava da će vlast uskoro morati da ih brani od kivnog naroda.

Žalosno u celoj priči jeste to što su za ovih godinu dana razorili školstvo, univerzitete, ugostitelje, investicije, generalno ekonomiju. Kada se podvuče crta, postavlja se pitanje - za čije babe zdravlje? Zašto su urlali protiv litijuma kada danas nema zemlje u Evropi koja ima litijum, a koja ne pokreće njegovu eksploataciju? Dakle, cilj je bio zaustaviti Srbiju da bude prva u eksploataciji.

ilj je bio u ovim besmislenim i idiotskim protestima u vezi s padom nadstrešnice da se zaustavi Srbija u daljem ekonomskom razvoju. Što bi se reklo - ponovo nismo propustili šansu za propuštanje šanse. Ono što su blokaderi učinili za ovih godinu dana je zločin. Naravno, po samu vlast je dobro što su uništili i opoziciju. Na kraju će doći i do faze samouništenja, ali najveća žalost u svemu je što su ozbiljno uništili budućnost Srbije. Roditelji sve više razmišljaju da decu prebacuju u privatne škole ili fakultete, mladi sve manje žele da studiraju na našim fakultetima, već hoće da odu iz Srbije, što je bez dileme i bio jedan od ciljeva onih koji su sponzorisali čitav ovaj haos.

Da se razumemo, oni na ovome neće stati. Vrebaće svaku moguću priliku za novog crnog labuda, a do tada će nam svako malo držati tenziju, jer iščašenog i lako povodljivog sveta u Srbiji ima na izvoz.

Naravno, ukoliko bi Vučić pristao da sutra uvede Rusima sankcije i da prekine sve veze s Rusijom, kao i ako bi priznao nezavisnost Kosova, svi ti tzv. studentski pokreti i slične trice i kučine ugasili bi se kao da nikada nisu postojali. Vučić bi bio nominovan za Nobelovu nagradu, proglašen liderom decenije u Evropi. No, znaju oni dobro da čast nema cenu. Taj vid kapitulacije od Vučića ne mogu niti da traže, a još manje da dobiju.

Zato su im neophodni Lazovići, Grbovići, Marinike, lažni studenti u blokadi, Đokići, Bojovići... Za sada su im te investicije propale, ali traže se novi janjičari. Kao rezime ovih godinu dana može se reći da je revolucija pobeđena, ali posledice su velike. Posebno zbog ozbiljnog urušavanja ekonomije i stvaranja zle krvi i podeljenosti među ljudima. No, život je borba, pa protiv tog zla borba mora biti neprestana.